Monomanija II, open-air, 1.V 2010., poligon kod stadiona Mlakve, Novi Grad/ Bosanski Novi


Druga Monomanija po redu zamišljena je i realizirana kao open-air festival gdje se svakom izvođaču dalo po najmanje 30-tak minuta repertoara, što je u konačnici dalo vrlo dobre zvučne slike, odnosno samu snagu aktera kojih je ukupno bilo 10.

Prvi, odnosno neslužbeni dio ovog open-aira nazvanog i kao ‘Prvomajska žurka’ u organizaciji Multikulturne Omladinske Organizacije MONO iz Novog Grada (Bosanski Novi), pripao je roštiljadi koja je počela već u rano popodne na Praznik rada. Čitav festival smješten je na parkingu pored lokalnog nogometnog stadiona Mlakve, dok se roštiljalo, kuhao ogroman kazan graha i okrenuo odojak na ražnju pored same rijeke Une, tik na livadi uz stadion. Vremenske prilike su bile više nego odlične, dan je bio sunčan, čak i prevruć za ovo doba proljeća (mnogi su radili kojekakve zaštitne šatore i nadstrešnice da se zaštite od sunca) tako da se u Uni pronašlo i nekoliko hrabrih kupača kojima je temperatura vode od nekih 14-15 Celzija poslužila taman kao rashlađivanje nakon obilatih količina piva i domaćih žestica. Treba napomenuti da je ulaz na festival, kao i sav pripadajući jelovnik, zajedno sa pićem prije same svirke bio besplatan, pa se veoma prijateljska atmosfera nastavila sa prvim sumrakom kada su startali izvođači na velikoj pozornici sa glazbenim dijelom programa.

Pošto je sudjelovalo 10 izvođača, da se ne bi sada ovaj izvještaj pretvorio u dugačku sagu, evo samo onih koji su izvjestitelju bili najzanimljiviji…
Prvi su startali lokalni hip-hoperi
ILLEGAL, duet iz Novog Grada koji su se poslužili matricom kao glazbenom podlogom na koju su izvikivali svoje urnebesno protestne tekstove na srpskom jeziku. To su dva momka (vođa je Beko Goran alias Lil Vootragenjo) koji još nemaju zvanični nosač zvuka, ali kada će se pojaviti, mogao bi imati zapaženo mjesto u ovozemnim hip-hop krugovima zbog svoje političko-ideološke drske lirske strukture u kojima svima doslovce jebu mater. Samplirana glazba im je veoma plesna, nabijena je beatovima, te su sasvim zasluženo izmamili simpatije i prve ovacije publike koja se okupila u sasvim lijepoj cifri.


Naredni bandovi GLAZGOV KOLAC i RGK, Republika Goli Kurac su se predstavili sa klasičnim punk predstavama koje su karakteristične za ovakvu scenu. Oba banda su iz Banja Luke, ali između njih postoje neke vitalne razlike. Prvi su više orijentirani na primjerice vrlo sličnu estetiku kakvu njeguje Unutrašnja Emigracija sa oldschool i ska-punk elementima, malo su pokvarili dojam sa posljednjom skladbom “Daj burek” u hardcore stilu, kao i posvemašnom statikom na pozornici, dok su RGK pružili daleko bolju i jasniju predstavu. Glazbeno su se prikazali u odličnom izdanju koje je podsjetilo na vrlo popularne Kanađane Fucked Up, posebice zbog energičnog i otkačenog frontmena Boke, te se evidentno osjetilo da imaju potencijal kojim se mogu nametnuti daleko široj audijenciji u rangu od spomenute Damianove ekipe do popularnih beogradskih hardcoreaša Šaht.

ELEKTRIČNA ESKARDILA relativno su noviji band (još nemaju nikakvu web-stranicu), rock trio koji zajedno sa Roadkill, Visina Records, Illegal i daleko najznačajnijim Claymore čine scenu Novog Grada, pa im se kao friškom sastavu može tolerirati podosta propusta i falševa. Izveli su između ostalog himnu Električnog Orgazma “Igra rokenrol cela Jugoslavija” i pokupili solidan feedback svojih prijatelja i sugrađana, a potom su nastupiliADAMANTINE iz Bihaća koji su doslovce oborili svojim obradama Metallice i praktički su bili ‘zvijezde’ večeri jer su točno pogodili ukus publike sa repertoarom koji se taman uklopio u cijelu prazničku atmosferu. Inače, oni su klasični Tribute To Metallica band i kako stvari stoje, na tome i misle ostati. Barem za sada. Šteta ili ne, ali nakon ove sjajne svirke gdje je bilo zaista urnebesnih obrada od “Master of puppets” do “Enter sadman”, čovjek poželi od njih čuti neki autorski materijal da se može utvrditi kakav im je kreativni potencijal…


Večer se nastavila sa meni ne baš ubjedljivim ROADKILL, pa zatim daleko boljim rap/metalcoreašima VISINA RECORDS iz Novog Grada, veoma energičnim banjalučkim metal/hardcore kvartetom AS I FALL, da bi se program pomalo počeo privoditi kraju sa vrlo zabavnom GENETIČKOM KONTROLOM, kvintetom iz Prijedora koji je u nekim pjesmama podsjetio na kombinaciju Vucinog Živog Blata i Kostura iz Majmunova, posebno zbog folk vokala u koheziji sa distorziranim rock gitarama, mada su u principu sve pjesme manje-više izvedene u punk/hc maniru.

Što već poodmakli sitni noćni sati, što umor, a što i maligansko isparavanje koje je svoj fokus udarilo na znatno indisponiranu publiku, posljednji band, CLAYMORE dočekali su samo najuporniji i najizdržljiviji oko 2 sata izjutra. Novost u bandu je živi bubnjar, a Bajs se pretvorio u frontmena koji više ne svira bas gitaru, već se striktno posvetio elektronici, programima i vokalu. Izveli su nekoliko novih kompozicija koje pripremaju za novi, drugi album, te su se predstavili kao najsuvremeniji band koji momentalno postoji ne samo u BiH, već i na teritoriju ex-Yu. U njihovom stilu osim poznatih electro-rock sintagmi sa prvijenca “Metronome” (2009, Slušaj najglasnije) sada su prisutni i elementi d’n’b-ija, kao i industriala, no sve je to toliko koncizno i gotovo savršeno napravljeno da je čitav nastup po zvuku uvelike prizivao duh The Young Gods u kombinaciji sa Killing Joke. Staviti ih njima rame uz rame je osim komplimenta i velika istina, te je iznimno jak ulog s kojim band uskoro ima i sjajne predispozicije, jer je u skoroj budućnosti ispred njih suradnja s jednom inozemnom etiketom. Njihov nastup je bio iznimno osvježavajući, posebice zbog same činjenice da posve odudaraju od bilo kakve domaće scene (teško je naći sličan band, možda novosadski DreDDup, ali razlike su ogromne), no Bajs je nekako čitav koncert bio rezerviran, leđima okrenut publici, kao da je nezadovoljan činjenicom što je nastup ispratilo jedva tridesetak ‘preživjelih’ i najizdržljivijih. Možda je i greška što su u program stavljeni kao posljednji band večeri. Prema dogovoru bilo je zakazano da nastupaju u samom fokusu oko 22h…
No, sve u svemu, ovo je bila jedna iznimna prvomajska žurka u pravoj domaćoj i prijateljskoj atmosferi sa 10 manje-više različitih izvođača koji su ostvarili prijatan feedback. Nije bilo niti najmanjeg izgreda, nitko se nije potukao (iste večeri odigrali su se i oni nemili događaji na utakmici Dinamo – Hajduk), a jedina zamjerka cjelokupnoj organizaciji svodi se na rasvjetu. Samo je pozornica bila osvijetljena, dok je sav ostatak parkinga bio u potpunom mraku, a meni se nekoliko puta desilo da sam doslovce nagazio na ljude koji su sjedili pored same ograde ispred stadiona. Za narednu Monomaniju III to se sve može riješiti i sanirati bez većih financijskih ulaganja. O zvuku ništa nisam trabunjao jer je bio na visini zadatka. Udruga Mono se svojski potrudila da organizira lijepu feštu, što im je i uspjelo.

izvor> http://www.terapija.net/

2 thoughts on “Monomanija II, open-air, 1.V 2010., poligon kod stadiona Mlakve, Novi Grad/ Bosanski Novi

  1. “… a potom su nastupili ADAMANTINE iz Bihaća koji su doslovce oborili…”

    Puno rada, mnogo rada i jos vise rada treba da se dodje do ovakve recenzije nastupa… Hvala na komplimentima. Bend je otvoren za ugovaranje nastupa, svi zainteresirani mogu se javiti preko navedene stranice… Uskoro i prvi autorski demo signle “izlazi na svijetlo dana”. Radujemo se zajednickom uzivanju uz zvuk kakav samo thrash moze da ponudi.

    AdamantinE – http://www.myspace.com/adamantinethrash

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s